Voren Zivon. Povodom 7.9. Evo prigodog teksta iz Električne zastave:

CD VOREN ZIVON: The Wind (Artemis)

Hronika najavljene smrti

U septembru 2002. godine lekari su obavestili Vorena Zivona da boluje od neizlečivog oblika raka pluća. Rekli su mu da će živeti još tri meseca. Za izvanrednog rokera situacija nije bila nova. Čitavog života kockao se va bank sa smrću. Znao je pravila igre.
Pa ipak, mračni ples sa ništavilom koji je nekada bio gamenska, rokerska igra, odnosno avanturistički pokušaj da se u stvarnom životu praktikuju bihejvioralni obrasci fiktivnih junaka ‘noir’ literature, postao je realnost. Došlo je do «trzaja», kao kod onog nezaposlenog montera iz jedne knjige: nutrina se «gadno posuvratila napolje» i postao je «toliko žestoko svestan sebe da je tu svest celom površino tela osećao kao dodir». Album «The Wind» (45’08“) je nastao u tim okolnostima, kao «hronika najavljene smrti». U svakoj noti se oseća intelektualno-artistički napor da se strah od smrti prevaziđe, sublimira, pretvori u lepu pesmu, u element rokerske mitologije. To ga čini potpuno apartnim delom u celokupnoj istoriji ove muzike.
Zivonovi junaci, «rođaci smrti» najrazičitije fele, u beznadežne pustolovine, u koje su pretvorili sopstvene živote, kreću iz pozicije koju najbolje definiše stih: «Bolestan sam i umoran, a i kurac me boli» («I’m sick and tired and my cock is sour»), iz pesme «Finishing Touches» sa albuma «Mr. Bad Example» (1991). Putevi odatle vode na razne strane – u dilerske jazbine, javne kuće, prljave ratove, usamljeničke sobe, besane suicidalne noći, među incestuozne ‘hilbili’ čudake, sitne gangstere, uklete kockare i predozirane narkomane.
Ako se izuzme Bob Dilan, može se reći da je Voren Zivon svoju poetiku formirao po obrascu preuzetom od Hemingveja i Mejlera. Njihov pripovedački koncept modifikovan je doprinosima majstora ‘hardboiled’ spisateljstva, inače njegovim bliskim prijateljima, kao što su Ken Milar alias Ros Mekdonald, Karl Hijasan i Hanter S. Tompson. Pesme mu liče na film Dona Zigela «Bekstvo iz Alkatraza» – čvrsta struktura, dakle, i industrijski ritmovi, sa namerno ostavljenim pukotinama kroz koje šikljaju mlazevi emocija koje se mogu iskusiti samo u graničnim egzistencijalnim situacijama.
Na albumu «The Wind» Zivon je sopstvenu smrt mitologizirao na sličan način na koji je to uradio Sem Pekinpo, sa kojim ga najčešće porede zbog autodestruktivnosti i «tvrdih» priča, u filmu «Bivši prijatelj Kid», u sceni u kojoj umire Slim Pikens. Otuda valjda na repertoaru i Dilanova pesma «Knockin’ On Heaven’s Door» koja je bila muzička podloga za taj prizor. Smrt ovde nije prelazak u ništavilo, već rastanka sa prijateljima i bivšim ljubavnicama. Istovremeno je polazak na put u dugu, tamnu noć. «Zadržite me u srcu», kako glasi naslov poslednje pesme, je testamentarna poruka ovog rokera.
Album «The Wind» je izašao 24. avgusta 2003. godine. Prevarivši smrt za nekoliko meseci, dve nedelje kasnije, 7. septembra, umro je Voren Zivon, džentlmen sreće i kavaljer smrti.