November 2nd, 2013 | Žikica Simić

Izdavačka kuća –
Stag-O-Lee03/11/2013

Ritam
Neonska duga
objavljeno: 29.11.2010.
Izobličeni zvuci električne gitare koje je neki klinac proizveo u garaži svoga oca početkom šezdesetih godina prošlog veka prevalili su dug put. Čuju se kako trešte na novom albumu „Mean Black Cat” grupe „Cut In The Hill Gang”. Čovek po imenu Džoni Voker osnovao je ovaj bend. Početkom veka on je predvodio „Soledad Brothers”, jedan od najvažnijih bendova, u to vreme aktuelnog, neogaražnog buma. Džek Vajt – čiji je sastav „The White Stripes” bio na čelu pokreta – bio je njihov veliki fan.
Imena se menjaju a muzika ostaje ista. Eksplozivna mešavina prljavog bluza i radikalnog roka i dalje je na repertoaru. „Cut In The Hill Gang” zvuče kao „The Sonics” koji prate Džona Li Hukera čiji su se „živci pomešali” pod dejstvom loše trave. Muzika im je zapaljiva kao Molotovljev koktel i otrovna kao kaustična soda. Dok je mašina ubacuje u uši, davno viđene slike uličnih nemira u opasnim gradskim četvrtima izranjaju iz sećanja. Vokerov rokerski radikalizam uvek je bio povezan sa političkim. Ne treba da se zaboravi da je Džon Sinkler, lider anarhističke partije „Belih pantera” i guru sastava MC5, pisao propratni tekst za prvi album grupe „Soledad Brothers”.
Na albumu „Mean Black Cat” nema originalnih pesama. Repertoar je sastavljen od tzv. obrada manje poznatih napeva iz bluz i rok istorije. Oni su iskorišćeni kao poligon za demonstraciju izvođačke rezolutnosti. „Cut In The Hill Gang”, naime, „ne uzimaju zarobljenike”, kako se to kaže. Gitare zavijaju kao motorne testere, histerični vokali buše bubne opne, a bubnjevi udaraju kao pokvareni parni čekić.
Album započinje furioznom verzijom pesma Frenka Frosta „Don’t Ever Leave Your Daddy At Home”. Džoni Voker i ortaci zvuče kao „Jardberdsi” zahvaćeni malajskim ludilom. Usna harmonika šiba trista na sat kroz buku koju prave tribalne udaraljke i pomahnitali ljudski glas.
Nastavlja se u istom maniru, bez odmora i predaha. Na broju 3 ovog diska nalazi se kultna rokabili pesma Bila Alena „Please Gimme Something”. To je jedan od vrhunaca albuma. Izvedena je na način koji povezuje estetiku sastava „The Cramps” sa pristupom koji gaje „The Stray Cats”. Kada na red dođe numera „The Right To Love You” uličarska razularenost ustupi mesto raspusnoj erotici – „Cut In The Hill Gang” se pretvore u mlade „Rolingstonse”.
Album „Mean Black Cat” predstavlja krvavi rez kroz istoriju rok muzike i žanrova koji su joj prethodili. Dug je put od zle bluz mehanike Hukerove numere „Serves Me Right To Suffer” do elektronskog amoka sastava „The Kills” i „Spacemen 3” čije pesme „Fuck The People” i „Revolution” su takođe na repertoaru. „Cut In The Hill Gang” ga prevaljuju besno i odlučno kao razbojnička banda koju jure četiri jahača apokalipse. Završna numera „Promise Me” – pesma Džefrija Lija Pirsa izvedena kao neki smrtonosni lament Taunsa van Zanta – nagoveštava tragičan kraj besomučnog bega.
No comments yet