All Time

November 21st, 2014 | Jane Weber

Two Sides To Every Story
https://www.tajanstvenivoz.net/wp-content/uploads/2013/09/4point5-star.png

Izdavačka kuća –

High Moon/Universal

01/01/1977
https://www.tajanstvenivoz.net/wp-content/uploads/2014/11/10815834_10205050299848089_1877156056_n.jpg

Country-rock je delikatna glazba. Postoji nekoliko albuma koji spadaju među ključna dela rock & rolla uopšte. Velikoj većini izvođaća nije uspelo da postigne puno uspeha na top listama. I danas su u toj muzici brojni izvođači koji su zaljubljeni u country. Pokazali su se kao dobri instrumentalisti, ali njihov talent ne seže tako daleko kao u slučaju ključnih protagonisti te muzike Grama Parsonsa i Genea Clarka. Oni su, svaki na svoj način, obeležili i zvuk legendarne skupine The Byrds koja se čini kao vražije gnijezdo vrsnih majstora među kojima bi se dao izdvojiti i vizionarski gitarista Clarence White.
Album Two Sides To Every Story je bio dugo u arhivi i sad je konačno ugledao svetlo dana u pravom smislu. Introspektivne rock balade i “seoski” bluegrass povezani su na uspešan način. Ta muzika je godine 1977, u razdoblju punka, naišla na nerazumevanje kritika, a glazbena industrija nije znala kako bi promovisala tu osjetljivu muziku koja koketira s ruralnim muzičkim običajima.
Clark je bio vrstan autor. Nije ga bilo stid da izrazi svoja osećanja. Slično kao i drugi velikani te muzike imao je u glasu kristalno čist bol koji je slušaocima bio teško razumljiv. Clarka doživljavam kao pandan melanholičnim crnim blues umetnicima kao što su bili Skip James, Emery Glen, Robert Pete Williams i Tommy Johnson. Ploča bi najverojatnije zaslužila pet zvezdica, iako je Clark snimio i bolju muziku. Među takva majstorska dela spada ploča No Other. To je, međutim, druga, bolnija priča.

Share

No comments yet