Albumi

April 25th, 2013 | Žikica Simić

The Fates
http://dev.edgin.net/wp-content/uploads/2013/04/4-star.png

Izdavačka kuća –

Vollwert-Records Berlin

23/08/2012
http://www.tajanstvenivoz.net/wp-content/uploads/2013/04/R-3831699-1346135846-26671.jpeg

Album „The Fates“ je prvi u diskografiji sastava Matthew Edwards & The Unfortunates. O lideru benda Metju Edvardsu (Matthew Edwards) ne zna se mnogo. Tek nekoliko stvari: kažu da je Englez poreklom, da već nekoliko godina živi u San Francisku, da je ranije predvodio grupu The Music Lovers sa kojom je snimio tri albuma. I to je to.
Na beskrajnoj internetskoj pučini, kojom plutaje milioni izvođača, pesama i albuma, ploča „The Fates“ se izdvojila originalnom muzičkom ponudom. Stvari bi mogle ovako da se predstave: kao da su balade Reja Dejvisa (Ray Davies) – „Fancy“, „Stop Your Sobbing“, „Tired Of Waiting For You“ i druge – pobegle iz prošlih vremena, preobukle se u nove odežde i započele druge živote uvaljujući autentičnu rokersku emociju zblanutoj novomilenijumskoj publici. Posebna mešavina engleske mušičavosti, uvrnutog tradicionalizma, rokerskog svetonazora, gorkog fatalizma i ostrvske, sive melanholije curi sa ovog albuma.
Metju Edvards za album „The Fates“ kaže da je „crnohumorna hronika o noćima provedenim u besciljnim šetnjama i uz samotnu čašu alkohola“. Pesme koje ga čine svedoče o vrhunskom autorskom umeću. Poseduju neizbrisivu englesku crtu. Muzički doživljaj obogaćen je nizom asocijacija koji vode ka zlatnim danima britanskog folka. Numeru „The English Blues“ mogao je da otpeva Bert Dženš (Bert Jansch), a „Accident“ zvuči kao neka tek pronađena Donavanova (Donovan) balada, mada felinijevski akordion nudi i druge doživljaje.
Centralno mesto albuma čine pesme „The Way To The Stars“ i „No More Songs“. Kao specijalni gost u prvoj se pojavljuje avangardni gitarista Fred Frit (Fred Frith). Njegove kontrolisane gitarske egzibicije lako prenose „slušače“ iz kišovitih i maglovitih ambijenata engleske provincije na zvezdano nebo. Potonja je poetski traktat o poziciji umetnika u svakodnevnom životu, njegovim ograničenjima i nemogućnostima. Pedal stil gitara u završnom krešendu nagoveštava izlaz…ili, možda, konačni slom. Sa njima barabar stoji i numera „Sandrine Bonnaire“. Specifičnim muzičkim ugođajem i neobičnim instrumentarijumom ona budi uspomene na Marka Linkusa (Mark Linkous) i sastav Sparklehorse.
Producent Erik Dru Feldman (Eric Drew Feldman) – poznat po saradnji sa P.Dž. Harvi (P.J. Harvey), Giant Sand, Pere Ubu, Keptinom Bifhartom (Captain Beefheart) i drugima – dao je svoj doprinos. Edvardsove pesme dobile su odgovarjući muzički mejkap. Njihova ezoterična priroda naglašena je na rafiniran i neobičan način.
Edvardsov prateći bend The Unfortunates pozajmio je ime od kultne knjige engleskog spisatelja B.S. Džonsona. Kažu da taj eksperimentalni roman predstavlja „meditaciju o smrti i prijateljstvu“ i da su uspomene osnovni gradivni materijal. Ova konstatacije je dobar putokaz za razumevanje albuma „The Fates“ koji se kvalitetom ponuđenih pesama, nadahnutom svirkom i kompleksnim ugođajem izdvaja u tekućoj (hiper)produkciji.

(4/5)

Share

    Komentari

  1. lule

    01/05/2013 at 10:14 am

    najbolji