Albumi

September 21st, 2015 | Zikica Simic

Izdavačka kuća –

(Caldo Verde)

http://www.tajanstvenivoz.net/wp-content/uploads/2015/09/sunkillmoon.jpg

Sun Kil Moon je Mark Kozelek. A on je, kao što se zna, neobičan lik.  Pre više godina je snimio akustičan folk album sa pesmama AC/DC („What’s Next To The Moon“, 2001). Nedavno je javno napušio War On Drugs i njihovu muziku. Nije birao reči. Povremeno glumi. Igrao je u filmovima Kamerona Kroua i Paola Sorentina.

Na albumu „Universal Themes“ se nalazi osam pesama. Njihovi tekstovi predstavljaju zbirku anegdota, unutrašnjih monologa, kafanskih dijaloga, nostalgičnih prisećanja, depresivnih elaboracija, pseudofilozofskih kontemplacija. Nasumičnim asocijativnim putevima prelazi se sa jedne teme ne drugu. Nema rima niti metafora. Kozelek pokušava da prostom prezentacijom  materijala i njegovim jednostavnim povezivanjem sa muzikom otkrije šta se krije iza činjenica svakodnevnog života.

Mark Kozelek na ovom albumu putuje putem koji vodi od ličnog, autobiografskog do univerzalnog. Pronašao je odgovarajući muzički fon za svoje tirade. Radi se o jednostavnoj melodijsko-ritmičkoj konstrukciji preko koje se pripovedaju zanimljivi tekstovi. S vremena na vreme, da stvar ne bi postala monotona, on pravi instrumentalne eskapade koje obogaćuju zvuk i nude nova i originalna značenja celom projektu.

U pesmi „With A Sort Of Grace I Walked To The Bathroom And Cry“ je stigao tamo gde je pre njega jedino bio Džejson Izbel u numeri „Elephant“ sa album „Southeastern“. U sobu svoje umiruće drugarice iz detinjstva, dakle. Garažni ugođaj je na pravi način naglasio jed i gorčinu koje ovakve situacije nose sa sobom. Na trenutak me je Kozelekov metod podsetio na „dokumentarne drame“ Želimira Žilnika. O takvoj vrsti artističke intervencije u presan život se radi. Samo što se ne traga za političkim implikacijama svodnevice već za psihološkim i egzistencijalnim.

„Universal Themes“ je rok oratorijum čiji je glavni junak problematičan tip koji svoj život živi po diktatu rokerske sudbine i pravilima koje mu nameće sopstvena inkoherentna ličnost. Mark Kozelek je sve sam odsvirao na ovom albumu. Stiv Šeli (ex-Sonic Youth) na bubnjevim mu je bio jedini saradnik. Kris Konoli i Aleks Švarc su pomogli u dve numere.

 Situaciju sa ovim albumom i uopšte svojim položajem u svetu rok muzike Kozelek je najbolje opisao stihom iz završne pesme „This Is My First Day And I’m Indian And I Work At A Gas Station“ koji glasi: „Some people love what I do and some get fuckin’ pissy but I don’t give a fuck one day they’re all gonna miss me“.

Ja pripadam onoj prvoj grupi. Volim to što radi Mark Kozelek. Zato je ovaj moj drugi blogerski pokušaj i posvećen njegovom albumu „Universal Themes“. Mislim da je to najhrabrija, najoriginalnija, pa ako hoćete i najbolja ploča koja se pojavila u dosadašnjem toku sezone.

Share

    Komentari

  1. Roki

    10/10/2015 at 8:54 am

    Jim O’Rourke je objavio, cini mi se, gadniji Album ove godine